Istraživači s Vageningen univerziteta u Holandiji ustanovili su da razmišljanje u crno-bijelim okvirima u vezi sa hranom (npr. stav da je hrana ili dobra ili loša) može djelimično da objasni zašto je sklonost da se svjesno kontroliše unos hrane povezana sa češćim povratkom na veću tjelesnu težinu. Osobe koje u ishrani primijenjuju pristup “sve ili ništa” češće ne uspijevaju da se pridržavaju ishrane koju su odredili i na duže staze vraćaju se na veću tjelesnu težinu. To sve može da oteža održavanje zdrave tjelesne težine.
“Crno-bijelo” razmišljanje može da oteža održavanje zdrave tjelesne težine
Održavanje zdrave tjelesne težine predstavlja izazov. Kontrola unosa hrane (ograničavanje ishrane) predstavlja dobru strategiju za mršavljenje, ali njen efekat se često poništava povratkom na staru kilažu nakon što se dijeta završi (poznato i kao jo-jo efekat). Uspjeh u održavanju smanjene tjelesne težine povezuje se sa formom dijete. Postoje dvije vrste ograničavanja ishrane – strogo i fleksibilno ograničavanje. Strogo ograničavanje karakteriše striktan pristup zasnovan na pravilima. Ako osoba koja primijenjuje ovakav pristup čak i neznatno prekrši pravila dijete, stav “sve ili ništa” može da dovede do kompletnog odustajanja od dijete na neko vrijeme i prejedanja. Suprotno tome, fleksibilno ograničavanje povremeno dozvoljava masnu hranu ili slatkiše. Posljedica toga je da su osobe sa fleksibilnijim pravilima dijete uspješniji u održavanju tjelesne težine.
Stil ograničavanja ishrane može da bude povezan sa opštim načinom razmišljanja. Drugim riječima, sklonost da se razmišlja u ekstremima, npr. da je nešto “dobro ili loše” ili “zdravo ili nezdravo” može da igra značajnu ulogu. Ovakav stav može da bude opšta osobina ličnosti ili da uglavnom bude povezan sa hranom i dijetom. Istraživači u ovoj studiji pretpostavljaju da ovo crno-bijelo razmišljanje, i uopšteno i isključivo vezano za hranu i dijetu, objašnjava odnos između ograničavanja ishrane i ponovnog gojenja.
U okviru ove studije je 241 učesnika, većinom žena starosti između 15 i 74 godina, popunilo online upitnik. Sklonost ka opštem načinu razmišljanja i onom vezanom isključivo za ishranu određivala se kroz pitanja kao što su “Sva pitanja imaju ili tačan ili netačan odgovor” ili “Svoje pokušaje da držim dijetu smatram ili uspješnim ili neuspješnim”. Sklonost učesnika ka ograničavanju unosa hrane u cilju mršavljenja mjerena je na osnovu pitanja o njihovom ponašanju u vezi sa ishranom. Pored toga, osobe koje su prijavile da su smršale tokom prethodnih pet godina su klasifikovane kao “osobe koje su se ponovo ugojile” ako su povratile 4 ili više kilograma.
Učesnici koji su bili skloni da uopšteno razmišljaju u crno-bijelim okvirima su najčešće takav stav imali i prema hrani i dijeti, što je u značajnoj mjeri povezano sa većom sklonošću ka ograničavanju unosa hrane zbog tjelesne težine, bez obzira na to da li učesnici trenutno bili na dijeti ili ne. Učesnici koji su ograničavali unos hrane zbog tjelesne težine su mnogo češće pripadali grupi “osoba koje su se ponovo ugojile”, a ustanovljeno je da je ovaj odnos zasnovan na sklonosti da se razmišlja crno-bijelo kad su u pitanju hrana i dijeta.
Ovi rezultati podržavaju mišljenje da je strog pristup dijeti, koji može biti povezan sa crno-bijelim stavom prema hrani, povezan sa ponovnim gojenjem. Međutim, ova studija je zasnovana na online istraživanju na holandskom jeziku a učesnici su uglavnom odabrani preko spiska e-mail adresa osoba zainteresovanih za naučne studije, kao i preko Facebooka i Twittera. Posljedica toga je da muškarci, starije osobe i osobe sa nižim stepenom obrazovanja nisu bili dovoljno zastupljeni. Isto tako, mršavljenje i gojenje su procijenjivani naknadno i na osnovu izjava učesnika, bez pravljenja razlike između planiranog i neplaniranog mršavljenja. Iz tog razloga ovi rezultati ne mogu da se primjene na opštu populaciju.
Autori zaključuju da pojednostavljen način klasifikovanja hrane na dobru i lošu može da oteža održavanje zdrave tjelesne težine. Fleksibilniji pristup ishrani, koji povremeno dozvoljava masnu hranu ili slatkiše, bez njihovog svrstavanja u loše, djeluje kao bolja alternativa.