Šta je GPS a šta AGPS i kako te tehnologije tačno funkcionišu, onda ovde možete da pročitate sve o tome. Takođe, pogledajte šta je bolje, AGPS ili GPS!
Jedna od vrlo zanimljivih funkcija pametnih telefona je to što uvijek može utvrditi vašu trenutnu lokaciju. To naravno ima i nekih nedostataka, ali vrlo lako padaju u sjenku naspram prednosti koje dolaze do izražaja.
Uglavnom, svaki uređaj funkcioniše identično kada je definisanje trenutne lokacije u pitanju, bez obzira na operativni sistem, ko ih proizvodi i sl. Naime, koriste istu komponente koji omogućavaju lociranje u radujusu od 5 metara. Jedino što se razlikuje od uređaja do uređaja je aplikacija putem koje se izdaju komande ili pregledaju informacije o lokaciji. Primjera radi, aplikacije kao što su navigacije se uveliko oslanjaju upravo na ovu funkionalnost telefona kako bi korisnicima pomogle da definišu trenutnu lokaciju, destinaciju na koju su se uputili, odnosno rutu putem koje će doći do željene destinacije.
Šta je GPS
GPS je skraćenica od Global Positioning System što u prevodu znači “sistem za globalno lociranje”. Ovu tehnologiju posjeduje vlada Amerike, a nadgledaju je vlade ostalih zemalja svijeta. Ova je tehnologija je besplatna za korištenje. Nije Amerika jedina koja posjeduje sistem za određivanje lokacije. Rusija ima GLONASS koji je ustvari isto što i GPS, samo što je koriste drugi sateliti i možda malo drugačija tehnologija. Ako malo bolje pogledate, sve je više i više telefona koji posjeduju, i GPS, i GLONASS module.
GPS je sistem koji koristi radio talase između satelita i prijemnika unutar telefona kako bi se definisala trenutna lokacija. Takođe, ova tehnologija pruža informacije o tačnom vremenu u zavisnosti od lokacije na kojoj se uređaj nalazi. Ono što je zanimljivo je to da sam telefon ne treba da šalje informacije u svemir, samom satelitu, kako bi sve radilo. Bitno je samo da telefon može da primi informaciju o lokaciji sa 4 od 28 satelita, koliko se nalazi u zemljinoj orbiti.
Svaki od tih satelita ima sopstven atomički sat koji šalje vremenski kodiran signal putem specijalne frekvencije. Čip u telefonu koji služi kao prijemnik se povezuje sa vidljivim i neometanim satelitom, obično onim koji pruža najstailniji signal, radi preuzimanja informacija. Prijem tih informacija može da potraje i do jednog minuta zbog toga što njihovo slanje sa satelita zahtjeva mnogo energije. Sateliti su uređaji koji koriste punjive baterije koje dostavljaju dovoljno energije da bi se poslale te informacije do uređaja koji je kilometrima udaljen.
Primljene informacije pomažu telefonu da sazna gdje se on tačno nalazi koristeći triangularni sistem. Nakon toga, uz pomoć aplikacije, kroz interaktivan prikaz korisnik može da pročita te informacije na jednostavan i razumljiv način. Triangulacija i pomenutih četiri satelita su neophodna sredstva kako bi GPS radio normalno. Svaki od ovih četiri satelita definiše određene informacije. Primjera radi, četvrti satelit šalje signal koji govori o tome na kojoj se nadmorskoj visini nalazi uređaj. Shodno tome, prva tri satelita vam mogu reći vaše tačne kordinate na mapi.
GPS prijemnici koriste dosta energije tj. mnogo baterije i neometanu konekciju sa nekoliko satelita u isto vrijeme. Visoke zgrade, podrumi, debeli zidovi su nešto što može proizvesti ometanje u radu što često rezultira pucanjem konekcije ili definisianjem pogrešne lokacije.
Šta je AGPS
Vjjerovatno ste već koristili AGPS, što je skraćenica za Assisted Global Positiong System, a što u prevodu znači “pripomognuti sistem za globalno lociranje”. Kao što smo već spomenuli, GPS radio talasi koriste mnogo energije i ukoliko komunikacija nije konstantno uspostavljena, svako novo povezivanje bi oduzelo po cijeli minut vremena. Budući da se definisanje lokacije obično koristi dok smo u pokretu, pucanje konekcije je česta stvar.
AGPS koristi podatke o ćelijskoj lokaciji kako bi pomogao geolokaciji. Mrežni operateri znaju gdje se uređaj nalazi jer telefon konstatno “ping-uje” bazne stanice koji ustvari i omogućavaju korištenje poziva i poruka. Kao i sa satelitima, mrežne stanice koriste triangulaciju kako bi definisale tačnu lokaciju uređaja. Preciznost definisanja tačne lokacije uređaja uvijek zavisi od čvrstine signala između telefona i baznih stanica. No, uglavnom je signal dovoljno dobar kako bi se lokacija uspješno i precizno definisala.
Jednom kada se lokacija definiše putem baznih stanica, te informacije se šalju GPS prijemniku. Tada se radi procesuiranje svih informacija o lokaciji kako bi se definisala što preciznija pozicija uređaja na mapi.
Primjera radi, kada pokrenete mapu, vi dobijete uvid u lokaciju odmah, ali nešto malo većem radijusu. Jednom kada GPS prijemnik primi informacije od satelita, taj radijus se suzi. Da bi AGPS radio, vaši paketni podaci preko SIM kartice moraju da budu aktivni. Ništa se ne naplaćuje dodatno jer telefon svakako koristi bazne stanice za pozivanje ili SMS poruke, ali je svakako bitno da paketni podaci budu aktivni.
Šta je bolje, GPS ili AGPS?
To je vrlo lako pitanje… U većini slučajeva bolji je AGPS. Naravno da želimo da znamo trenutnu lokaciju uređaja u realnom vremenu, bez ogromne potrošnje baterije i sa mogućnošću da sama aplikacija u svakom momentu osvježi informacije o lokaciji, bez čekanja na neometan GPS signal.
No, treba imati na umu i to da je GPS precizniji od AGPS tehnologije, ali ne u toj mjeri da ne može biti široko upotrebljeno. Takođe, da bi AGPS funkcionisao, internet preko SIM kartice mora biti aktivan.
Mada, korištenje AGPS i GPS tehnologije u isto vrijeme je ustvari najbolje rješenje jer telefon prioritizuje tehnologiju koja prije svega brže i preciznije uspijeva da definiše lokaciju. Nekada AGPS ne uspijeva da se konektuje na bazne stanice jer nisu dostupne u okolini, ali zato GPS uspijeva da se konektuje i na taj način obezbjedi nastavak nesmetanog korištenja aplikacija kao što su navigacije.