Istoričar otkrio kako je zapravo počela epidemija AIDS-a

U “istoriji AIDS-a” Randyja Shiltsa pod nazivom ‘And the Band Played On’, ovaj autor ispričao je priču o stjuartu kompanije Air Canada pod imenom Gaëtan Dugas koji je obolio od bolesti koju je nazvao “gay rak”.

Ovaj pacijent zarazio je najmanje 40 ljudi HIV-om i on je “nulti pacijent” (Patient Zero), prenosi Avaz.

Dugas je zahvaljujući svojim putovanjima u razne dijelove svijete uz nezaštićene polne odnose, čak i nakon što mu je dijagnosticirana bolest, nesumnjivo pomogao širenju AIDS-a.

Advertisements


Ali, je li ovo čovjek koji je donio bolest u Ameriku?

U novoj knjizi “The Chimp and the River: How AIDS Emerged from an African Rain Forest” (W.W. Norton), autor David Quammen tvrdi da nije, prenosi danas.net.hr.

“Samog Dugasa su zarazili neki drugi ljudi, vjerovatno tokom seksualnog odnosa – i to ne u Africi, već negdje bliže kući”, piše Quammen.

“Kako danas dokazi pokazuju, HIV je već stigao u Sjevernu Ameriku kada je Gaëtan Dugas bio još djevičanski adolescent”:

Koristeći metode molekularne genetike, naučnici su uspjeli pratiti tačan soj HIV-a koji je postao pandemija – HIV-1, Grupa M, Podtip B – do njegova prvotnog izvora.

Nevjerojatno, ali kroz ispitivanje genetskih uzoraka iz ljudi i čimpanza, Quammen otkriva da su znanstvenici konačno pronašli kada se tačno i gdje AIDS pojavio – a čak imaju i teoriju “kako” se pojavio.

1908.

Istraživanje otkriva da je “AIDS započeo s prelaskom jedne čimpanze na jednog čovjeka u ili u blizini malog jugoistočnog dijela Kameruna i to već oko 1908. godine,” piše Quammen.

Najvjerovatniji način na koji je virus skočio na vrstu je kroz osobu koju Quammen naziva “Cut Hunter rane na njegovoj koži.

1910-20.

Najvjerovatnije je taj “Cut Hunter” zarazio samo jednu osobu, a HIV se onda proširio preko seksualnog kontakta “jedan-na-jedan”. Put infekcije može se pratiti duž rijeke Sangha u Kamerunu do Konga te je na kraju infekcija došla do grada Leopoldville (kasnije Kinshasa). Zašto to niko nije primijetio?

Očekivano trajanje života u to vrijeme i na tom mjestu svijeta nije bilo tako visoko. A zaraženi su vjerovatno umrli od neke druge zajedničke zarazne bolesti, tako da niko nije sumnjao da je njihov imunološki sistem bio ugrožen.

1920-50

Kolonijalni dužnosnici provode ogromne zdravstvene kampanje u Africi za liječenje tropskih bolesti. Quammen primjećuje da je za tretman jedne bolesti, uzrokovane “ce-ce muhom”, potrebno 36 injekcija tokom tri godine. Međutim, potkožne šprice napravljene od stakla i metala su u to vrijeme bile rijetka roba, pa su korištene iznova i iznova.

“Nakon što se ponovnim korištenjem igala i šprica virus unio u dovoljno ljudi – recimo, u njih nekoliko stotina… seksualni prienos učinio je ostalo”, piše Quammen. U međuvremenu, broj stanovnika u gradu Kinshasa je eksplodirao. Između 1940. i 1960. godine grad je narastao s 49.000 na oko 400.000 ljudi.

1960.

Belgija naglo odustaje od Konga kao kolonije kada snage predvođene Mobutuom Seseom Sekom ruše vladu. Belgijski je režim, primjećuje Quammen, obeshrabrio obrazovanje u svojim kolonijama; nije bilo ljekara kongolskog podrijetla u Kongu. Umjesto toga, redovi ljekara popunjavani su Haićanima koji su govorili francuski, a koji su pak pobjegli kući u trenutku pada vlade.

“Neko se vratio na Haiti, zajedno sa sjećanjima na Kongo i dozom virusa HIV-1, Grupa M, podtip B”, piše Quammen.

1960.

Ali kako je jedan zaraženi Haićanin doveo do takve katastrofe i izbijanja zaraze koja je, prema krvnim testovima napravljenim 1982. godine, rezultira time da 7,8 posto žena u sirotinjskoj četvrti Port-au-Prince ima HIV?

Opet, igle. Naime, u ranim 1970-im godinama u Haitiju je otvorena klinika za doniranje plazme koju je financirao investitor iz Miamija. Stanovnicima je nudila 3 dolara po litri krvi.

Dijeljenje istih igala u ovoj klinici vjerojatno je povećalo stopu infekcije u Haitiju, a u Sjedinjene Države bolest je isporučena u obliku smrznute krvne plazme.

Istraživanje pokazuje da je samo jedna migracija virusa – bilo s jedne zaražene osobe ili iz jedne doze krvne plazme – odgovorna za prienos AIDS-a u Ameriku. “Taj tužni događaj dogodio se 1969. godine, plus ili minus oko tri godine”, piše Quammen.

1980.

Bolest je vrebala Amerikom deceniju prije nego što je bilo ko primijetio. “Dosegla je hemofiličare kroz opskrbu krvi”, piše Quammen. “Dosegla je narkomane kroz zajedničke igle. Dosegla je homoseksualce preko seksualnog prienosa, i to vjerojatno preko prvog kontakta između dva muškarca, Amerikanca i Haićanca.

Godine 1980. Michael Gottlieb, docent na UCLA Medicinskom centru, primijetio je brojne gej muškarace koji boluju od upale pluća zbog oslabljenog imunološkog sistema. On je 1981. napisao kratak članak o tome u newsletteru “Centra za kontrolu bolesti”. Slična grupa homoseksualaca je dokumentirana i u New Yorku. U isto vrijeme, grupa heteroseksualnih haićanskih imigranata u Miamiju otkrila je da pate od simptoma sličnih Gottliebovim pacijenatima.

Oni su bili prvo upozorenje o tome što nam se događa.

 

(NN)