Kako prepoznati kad neko laže? Ako krenemo tražiti čovjeka koji nikad ne laže, neće nam baš biti lako da u tome i uspijemo. Laži mogu biti potpuno bezazlene, ali i veoma opasne, a istraživanja pokazuju da se ljudi dok razgovaraja sa drugima prosječnosluže neiskrenim rječenicama ili prećutkuju nešto što bi trebali reći u više od 60% situacija.
Kako prepoznati kad neko laže
Čovjek nije rođenjem preodređen da bude lažov, već tu osobinu postepeno razvijamo. Prema mišljenju znanstvenika, kada dijete nauči da prepozna sebe u ogledalu i da se igra samo ili sa igračkama, a to će se dogoditi između 18 mjeseci i dvije godine starosti djeteta, ono u tom periodu stiče i sposobnost izmišljanja. Ova sposobnost se vremenom i sticanjem životnog iskustva postepeno usavršava.
Umjetnost laganja se dakle uči, pa su tako ljudi koji često lažu vještiji, dok osobe koje se rijetko služe lažima imaju znatno više poteškoća u prikrivanju istine. Bilo kako bilo, slagati nije lako, jer postoje razni načini kako prepoznati lažljivce, kao što je, primjera radi, otkrivanje laži kroz gestove i ponašanje.
Tehnike za otkrivanje laži
U razotrkivanju laži mogu se koristiti razne pouzdane tehnike. Psiholozi koji dugo proučavaju fenomen laganja kod ljudi osmislili su razne načine kako prepoznati osobe koje lažu, a neke od ovih tehnika često koriste detektivi širom svijeta prilikom ispitivanja optuženika.
Ipak, važno je naglasiti da ukoliko vaš sagovornik ispolji neke od oblika ponašanja koje ćemo opisati u nastavku, ne mora da znači i da vas laže. Tek upoređivanjem ovih reakcija sa uobičajenim ponašanjem osobe sa kojom razgovarate, možete dobiti potvrdu da li vas laže ili ne.
Pokreti tijela
Ako želite saznati da li neko od vas prikriva istinu, možete se poslužiti metodama kao što je tumačenje gestova i neverbalne komunikacije. Evo nekoliko sjajnih načina kako možete tumačiti gestikulaciju.
Ako vaš sagovornik prikriva rukom usta ili sleže ramenima, to može imati razna značenja, ali ako se ovi pokreti izvode brzo i kratki su i mahinalni, oni u stvari ukazuju na laž.
Pokreti rukama ili glavom radi naglašavanja onoga što govori i koji su sve učestaliji kako se razvija razgovor, odaju čovjeka koji laže. Njihov cilj je da pažnju slušaoca preusmjere od lica, jer se na licu laž najlakše uočava. Češkanje nosa, trupkanje nogom o pod, provlačenje rukom kroz kosu – sve su ovo pokušaji skretanja pažnje sa izraza lica koji može da oda laž.
Kod osobe koja izgovara laži primjetna je ukočenost i ograničenost pokreta. Dok lažu, ljudi prave manje pokrete i manje mašu rukama i nogama nego kada govore istinu. Ljudi koji lažu izbjegavaju direktan kontakt oči u oči sa osobom koju lažu, pa se slobodno može reći da pogled otkriva laž.
Emocionalni znakovi laganja
Kod lažova emotivne rekacije su zakasnele, traju duže od uobičajenog i naglo prestaju. Može se primijetiti vremenska neusklađenost izražavanja osjećanja gestikulacijom i mimikom u odnosu na govor kojim su ove reakcije praćene. Na primjer, kupili ste novu košulju i pokazujete je prijatelju kome se ne sviđa. Da vas ne bi uvredio, on kaže „Košulja je predivna“, da bi se nasmijamo tek nakon što je to izgovorio. Dakle,njegovo ponašanje djeluje neprirodno. Sa druge strane, kod iskrenih osoba ove dvije reakcije se događajusinhrono, istovremeno.
Lažljivci mogu biti uhvaćeni u svojoj laži na osnovu izraza lica, ako ti izrazi nisu u skladu sa onim što govore. Na primjer, osoba koja laže svom sagovorniku izjavljuje da je prelijep dan, a namrštena je.
Ako neko želi da odglumi određenu emotivnu reakciju, kao što su iznenađenje, čuđenje, sreća, tuga i sl, mimika se obično svodi na pokrete usnama. A ukoliko su reakcije iskrene, u pokazivanju emocija angažovani su i obrazi, oči, čelo, brada, tačnije čitavo lice.
Interakcije i reakcije
Osoba koja je kriva postavlja gard, dok je nevina osoba ohrabrena i preuzima inicijativu. Ako lažova optužite ili ga ispitujete u vezi nečega konkretnog, on najčešće izbjegava da suoči svoj pogleda sa vašim.
Neiskreni ljudi pokazuju nervozu kroz određene rituale, kao što je na primjer premeštanje upaljača između sebe i sagovornika, ili piksle, ili bilo kog drugog predmeta koji se u tom trenutku nalazi na stolu.
Verbalni kontekst i sadržaj
Kada osobi koja laže postavite pitanje, ona će u svom odgovoru ponoviti riječi koje ste vi koristili. Na primjer, ako pitate dijete „Da li ste danas radili pismeni zadatak“, i ako je mališan loše uradio svoj zadatak, on će odgovoriti: „Ne, danas nismo radili pismeni zadaka“.
Da bi im bilo manje neprijatno, neki ljudi umjesto da lažu koriste tehniku izbjegavanja odgovora.
Ako je neko neiskren prema vama, često u priču dodaje nebitne detalje i pojedinosti, kako bi djelova što uvjerljivije, jer prilikom svake pauze u razgovoru lažov osjeća veliku neprijatnost.
Mnogi lažovi govore tihim i nerazgovetnim glasom, a u govoru su primjetne sintaksičke i gramatičke greške.
Najveći lažov na svijetu
Njemački baron Karl Fridrih Minhauzen smatra se najvećim lažovom ikada. Otuda se kod nas često za osobu koja voli da laže koristi izraz „baroniše“. Baron Minhauzen živeo je u 18. stoljeću. Rođen je 1720. godine u njemačkom gradu Bodenverder, a već u ranoj mladosti učestvovao je u Rusko-austrijsko-turskom ratu (1735-1739), gdje se borio na strani ruske vojske.
Nakon povratka iz rata, ostao je upamćen po prepričavanjima svojih ratnih dogodovština. Fiktivni događaji, poput jahanja na topovskoj kugli, okršaja jedan na jedan sa džinovskim krokodilom, ili putovanja na mjesec, samo su dio Minhauzenovog naratorskog repertoara. O baronu Mihauzenu napisano je više književnih djela, poslužio je kao inspiracija za brojne pozorišne predstave, radio i televizijske programe. Jedno izuzetno komplikovano psihološko stanje, Minhauzenov sindrom, od koga je najvjerovatnije i sam bolovao, dobilo je ime upravo po ovom njemačkom baronu.
Najpoznatiji lažov među fiktivnim likovimasvakako je Pinokio. Priču o drvodelji Đepetu i malom drvenom lutku Pinokiju, kome dok laže raste nos i koji se na kraju pretvara u pravog dječaka, svi znamo. Ova klasična dječija priča napisana je u 19. stoljeću, a njen autor je Italijan Karlo Kolodi. Međutim, Pinokio je svjetsku slavu stekao 1940. godine, kada je čuveni Volt Dizni snimo istoimeni dugometražni crtani film koji je i danas popularan širom svijeta.