Matematički simbol za beskonačno (∞) već je vjekovima toliko sveprisutan, da se može zateći čak i u logoima korporacija, tarotu, tipografiji, grafičkom dizajnu, čak i na pobunjeničkoj zastavi kanadskog domorodačkog naroda Metis s početka 19. vijeka.
Kako je nastao simbol za beskonačno
Mnogi ne znaju šta to taj znak zaista znači, malo ko zna ko ga je prvi smislio, a skoro niko kako je 1655. do njega engleski matematičar Džon Volis uopšte došao. On se danas prvenstveno spominje kao jedan od pionira infinitezimalnog računa, ali naučni počeci su mu bli sasvim drugačiji i pitanje je šta bi od njega uopšte i bilo da nije bilo epidemije kuge 1625. u njegovom rodnom Ešvordu u Kentu, gdje je išao u školu.
Imao je devet godina, bio je treće dijete, od ukupno petoro, sveštenika Džona Volisa i, koliko god bio prirodno veoma bistro dijete, njegov je život bio više manje zacrtan. A onda, kako bi ga zaštitili od kuge, majka i otac su ga poslali u školu u obližnji Tenderden, koji je u obrazovnom smislu bio neuporedivo ozbiljnije mjesto. Imao je 15 godina kada se prvi put u školi Martina Holbiča u Felstedu apsolutno “zakačio” za matematiku. Ali, ni to nije bio onaj pravi trenutak. Matematiku je proučavao tek sporedno, što je objasnio u jednom od svojih zapisa.
“Na matematiku se tada kod nas jedva gledalo kao na akademsku disciplinu, više kao na mehaničku.” I tako je on odlučio da proučava medicinu, čak prilično uspješno, dotle da je dao svoj doprinos razumijevanju cirkulacije krvi. Ipak, 1637., na tom istom Emanuelovom koledžu u Kembridžu, diplomirao je matematiku i 18 godina kasnije izdao svoje djelo “O presjeku kupa”. Bila je riječ o analitičkoj geometriji, što je značilo da je, osim proučavanjem svojstava linija drugog reda koje su nastajale presjekom kupa ravnima, morao da žonglira s matematičkim predstavljanjem i ravni. Za njega je ravan bila “beskonačan niz paralelnih linija”, a nalazio se u još niz drugih situacija u kojima je beskonačno trebalo tretirati kao matematički broj.
Simbol je vrlo brzo ušao u široku upotrebu
Simbol je u svakom slučaju vrlo brzo ušao u široku upotrebu. I to zato što je to bilo vrijeme procvata matematike u kojoj je on bio neophodan, jer milenijumima ranije su indijski i grčki matematičari beskonačnost tretirali više kao filozofski, nego matematički pojam, ali i zato što je Volisova zatvorena petlja bila jednostavna za pisanje, čak i nekako zgodna, šik.
Izvor: Danas.rs