Šta je optički internet, optički kabel, kako se optički kabel pravi, čemu optički kabel služi i kako optički internet funkcioniše!
Sigurni smo da znate da informacije mogu putovati na razne načine. Računari recimo koriste binarni sistem kako bi obradili ogroman broj informacija što brže i jednostavnije. Dakle, kako bi vaš računar funkcionisao, njegove komponente komuniciraju između sebe putem bakarnih provodnika, razmjenjivajući informacije u svojstvu binarnog koda.
Međutim, ispostavilo se da bakarni provodnici nisu uvek najbolje rešenje za sve namjene. Usljed velikih razdaljina i gustog internet saobraćaja, transfer informacija između dva računara može biti prilično spor. Samim tim, sedamdesetih godina su naučnici došli na ideju da informacije šalju putem svjetlosnih talasa.
Šta je optički internet i koje su mu prednosti i mane
Već tih godina smo počeli da dobijamo infrastrukturu koja podrazumijeva čuvene optičke kablove. Par decenija kasnije, tačnije 1988. godine, svijet je dobio prvi optički kabel na dnu Atlantskog okeana koji je povezivao Sjevernu Ameriku sa Zapadnom Evropom. Cijeli ovaj projekat koji je nazvan “TAT-8”, a sproveli su kompanije AT&T Corporation, France Télécom i British Telecom u saradnji sa AT&T Bell Laboratories. TAT-8 nas je od tada služio sve do 2002. godine.
Naravno, u međuvremenu su druge velike kompanije kao što su Google, Microsoft i sl. povezivale optičkim kablovima svijet polagajući ih na dno okeana. Shodno tome, zaključićemo da današnji internet u dobrom dijelu cirkuliše optičkim vlaknima, a ne samo bakarnim. Pa hajde onda da vidimo šta su to optički kablovi i kako svjetlo putuje kroz njih.
Šta je optički kabel i kako svjetlost putuje kroz njega
Prvo što treba da znate je da računar može da konvertuje sve infromacije tj. elektronske signale u svjetlosne talase. Ti talasi, ili bolje reći svjetlosni signali mogu da se kreću jako brzo! Prema informacijama koje mi imamo, svjetlosni signal može da pređe 200.000 kilometara kroz optički kabel za jednu sekundu.
Optički kabel je specifično naprvljen. On se sastoji od staklenog jezgra, silikonske obloge i završne gumirane ili plastične zaštite. Optički kablovi koji su namijenjeni za spoljašnu upotrebu nerijetko imaju i čeličnu žicu unutar sebe kako bi se spriječila potencionalna oštećenja usljed vremenskih neprilika. Ono što je zanimljivo je da su čak i ti, sa čeličnom žicom ojačani kablovi izuzetno tanki.
Evo kako izgleda optički kabel sa staklenim jezgrom i silikonskom oblogoma. Silikonska obloga omogućava odbijanje svjetlosti i njeno nesmetano putovanje kroz jezgro. Više o tome u tome u daljem tekstu.
Danas se zahvaljujući posebnom hemijskom sastavu plastike/silikona može koristiti i taj materijal umjesto stakla za samo jezgro kabla. Shodno tome, mi danas imamo sve širu i komercijonalnu primjenu optičkog interneta. Ipak, kvalitetni optički kablovi koriste isključivo staklo za jezgro.
Ono što treba da znate je da su optički kablovi ekstremno tanki. Oni usljed prenosa svjetlosnih signala, a ne elektronskih, ne stvaraju i ne utiču na magnetna polja. Naravno ovi kablovi vremenom ne korodiraju što pored svojih performansi nameće dodatne razloge za širu primjenu.
Međutim, da bi svjetlost putovala od tačke “A” do tačke “B” na velikim razdaljinama, bez značajnog gubitka svoje vrijednosti, potrebno je da se stvore uslovi za “totalnu internu refleksiju”. To znači da svjetlost kroz optičli kabel mora da se emituje pod posebnim uglom ne većim od 44.35 stepeni. Taj ugao se naziva “kritični ugao”.
Ipak, ti svetlosni signali ne mogu putovati baš u nedogled, a da oni ne oslabe ili da se ne deformišu. Tada u pomoć stižu repetitori ili pojačivači.
Više detalja kako se prave optički kablovi pogledajte u priloženom videu:
Repetitori
Što se repetitora tiče, oni se postavjaju tamo gdje svjetlosni signal počinje da slabi. Funkcioniše tako što primi svjetlosni signal, konvertuje ga u elektronski, zatm ga opet konvertuje u jak i osvježen svjetlosni signal koji potom pošalje dalje duž optičkog kabla. Ovo rješenje nije toliko kvalitetno jer smanjuje latenciju.
Optički pojačivači (EDFA)
Što se pojačivača tiče, u pitanju je kabel koji u sebi sadrži jezgro sa povišenom vrijednošću erbijum jona (Er+3). Uz pomoć posebnog lasera ubrizgava se dodatna svjetlost u jezgro koje kasnije pojačava oslabljeni signal. Ovo je možda najednostavniji način da vam objasnimo kako EDFA funkcioniše. 
Koje su prednosti i nedostaci optičkog interneta
Ako govorimo o “sirovim” prednostima optičkog interneta, onda ćemo ih navesti u par reči:
- – niska latencija,
- – gigabitni download i upload,
- – stabilnost konekcije.
Ali šta to zapravo znači u praksi? Za razliku od kablovskog i ADSL interneta, koji je u velikoj mjeri zastupljen kod nas, optički internet ima simetričan protok te su download i upload brzine gotovo jednake. Te brzine mogu ići i do 10 gigabita po sekundi. Jedino u slučaju ograničenja provajdera se može dogoditi da upload i download brzine nisu jednake.
U praksi to znači da je moguće okačiti svoje podatke na cloud podjednako brzo kao kada ih i preuzimate. Međutim, najveća prednost visokog upload-a je emitovanje video sadržaja uživo u visokim rezolucijama! Zahvaljujući visokim brzinama upload-a, koje su obično preko jednog gigabita, emitovanje uživo će raditi bez greške!
Ali to nije sve! Optički internet posjeduje još jednu jako bitnu prednost, a to je izuzetno niska latencija. To u praksi znači da je optički internet idealan za gejmere! Pokazalo se da takozvani PING rijetko kada iznad 3 milisekunde što je drastično niže od ostalih tipova internet konekcije. 
I za kraj bismo istakli stabilnost kao još jednu ključnu prednost optičkog interneta. Signal optičkog internta ne slabi, niti ima velikih oscilacija kada je reč o brzini protoka. To se ne dešava (po pravilu) jer optički internet nije baziran na koaksijalnim mrežama. Samim tim, latencija se tokom vremena ne mijenja drastično (egn. jitter) te je protok podataka stabilan, bez kašnjenja. Gubitak takozvanih “paketa” (eng. packet loss) je rijedak što drastično umanjuje ponovno slanje istih podataka od vašeg računara prema serveru.
Ukoliko optički kabel dođe do vašeg stana, onda je vaš optički internet legitiman. Međutim, ukoliko dođe do vaše zgrade, pa se poslije putem LAN ili drugih kablova razgranava po stanovima, onda cijela zgrada deli jedan “link” što dovodi do zagušenja i slabijih performansi interneta.
*Napomena
Nismo htjeli da govorimo o nekim prednostima optičkog interneta koje neće zanačajno uticati na krajnje korisnike. Recimo, optički kablovi na prave smetnje magnetnim poljima jer ne provode elektronske signale, već svjetlosne. Oni takođe ne zahtijevaju struju kako bi funkcionisali. Samo jezgro optičkog kabla je debljine jednog silka za pecanje. Optički internet je bezbedniji jer se svaki prekid kabla odmah detektuje te niko ne može presresti vaše podatke, a da vi za to ne saznate odmah.
Kada je reč o nedostacima optičkog interneta, mi samo možemo reći da ih nema! Jedini praktični nedostatak na koji smo naišli je slabije zastupljenija infrastruktura i cijene samih provajdera. Međutim, to će se vrlo brzo promijeniti.
Neki tehnički nedostaci naravno postoje i odnose se na montažu. Optički kablovi se moraju presjeći pod uglom od 90 stepeni, bez velikih oscilacija. Takođe, prilikom spajanja dva optička kabla, potrebna je ozbiljna oprema i poznavanje procedure koja bi dovela do pravilnog lema.
Izvor: PametniTelefoni.rs