Kako je nastalo staklo? Prirodno nastalo staklo uvelike su koristile civilizacije kamenog doba, u pravilu za izradu jednostavnih, ali vrlo oštrih alata za sječenje i rezanje. Postojala je i intenzivna trgovina ovom tada traženom robom.
Kako je nastalo staklo
Prvo ljudskom aktivnošću dobiveno staklo nastalo je u obalnom području sjeverne Sirije, te u Mezopotamiji i drevnom Egiptu. Razvoj obrade stakla na prostoru južne Azije počinje oko 1730 prije Krista. Starim se kineskim staklom smatraju svi predmeti proizvedeni prije Qing dinastije (1644–1911). Stakleni predmeti otkriveni su širom Rimskog carstva, kako u kućnom, ukopnom i manufakturnom kontekstu. Korišteno je prije svega za posude,no i za mozaik te ostakljenje prozora.
Staklo je uglavnom sastoji od amorfnog silicijevog dioksida. Čisti silicijev dioksid ima tačku topljenja na oko 2000˚C, te bi bilo jako neekonomično topiti ga na toj temperaturi. Prilikom proizvodnje stakla dodaju se sljedeće dvije tvari koje olakšavaju izradu stakla:
soda (natrijev karbonat – Na2CO3)
vapnenac (kalcijev karbonat – CaCO3)
Dodavanjem sode snižava se temperatura topljenja na oko 1000˚ C, ali time staklo postaje topljivo u vodi (vodeno staklo), pa se to spriječava dodavanjem vapnenca (koji otpuštanjem ugljikovog dioksida prelazi u kalcijev oksid – CaO).
Više zanimljivosti pročitajte na OVOM LINKU