Početkom 17. stoljeća donesena je iz Sjeverne Amerike u Europu gdje je danas široko rasprostranjena. Često raste samonikla uz putove, rubove šuma, na nasipima rijeka i potoka, a nerijetko se uzgaja i kao ukrasna biljka u vrtovima. Vrlo je izdržljiva i otporna na mraz, naraste i do 3 metra visine, a cvjetovi su joj lijepi, intenzivno žuti, slični suncokretu.
Gomolji snizuju šećer u krvi i ublažavaju upale
Mladi proljetni izdanci biljke mogu se pripremati kao varivo ili prženi na ulju, kako to rade u Japanu, no najdragocjeniji je dio čičoke njezin korijen – gomolji nepravilna oblika, slični krumpiru.
Jesenska delicija
Gomolji čičoke iskapaju se u kasnu jesen i vrlo su hranjivi. Mogu se pripremiti na iste načine kao i krumpir, no za razliku od krumpira, gomolji čičoke jestivi su i sirovi. Okusom donekle podsjećaju na lješnjake i artičoke.
Čičoka se može pripremiti kuhana, pečena, panirana, kao pire, nabujak ili salata (dobro se slaže s maslinovim i bučinim uljem), u savijači, izmiksana u gustu juhu… Neki čak od gomolja čičoke peku rakiju.
Prirodni prebiotik
Osim što je vrlo hranjiva, čičoka je i ljekovita. Bogata je mineralima (željezo, kalij, fosfor, jod, kalcij, cink) i vitaminima (B, C, D) te inulinom koji smanjuje razinu šećera u krvi i prirodni je prebiotik – održava ravnotežu dobrih bakterija u probavnom sustavu i obnavlja crijevnu mikrofloru.
Čičoka se preporučuje dijabetičarima te onima koji imaju prekomjernu tjelesnu težinu, bolesti probavnog i mokraćnog sustava te upalne reumatske bolesti. Također se smatra afrodizijakom koji povećava mušku potenciju i plodnost.