Virtualni svijet ili virtualna stvarnost (engl. Virtual Reality) je oblik računalne simulacije, u kojoj se sudionik osjeća da se nalazi u umjetnom okruženju. Sistemi virtualne realnosti toliko su sofisticirani da su u stanju da kod korisnika stvore osjećaj da se zaista nalazi u stvarnom svijetu.
Kako nastaje virtualna stvarnost
Sudionik može gledati kroz dva malena monitora (po jedan za svako oko). Senzori detektiraju kretanje glave ili položaj tijela, što uzrokuje promjenu virtualnog promatranja položaja. Sudionik može unositi podatke rukavicama (datagloves). Te rukavice su opremljene senzorima, koji omogućuju korisniku podići ili pomaknuti virtualni objeat u simuliranoj okolini.
U virtualni svijet se ulazi tako što se nosi posebna kaciga koja je povezana sa računarom. Na tankom televizijskom ekranu prikazuju se trodimenzionalne slike, a zvuk se reprodukuje u zvučnicima. Vi imate utisak da ste zaista okruženi ovim izmišljenim svijetom.
U srcu svakog sistema virtualne stvarnosti je moćan računar. Neophodno je da je brz u iscrtavanju trodimenzionalnih objekata. Na računar se priključuju kacige sa televizijskim ekranima i slušalicama, kao i ručni upravljač. Kao dodatak, sa strane, postoji elektronski sistem praćenja položaja kacige i pravca u koji je usmjeren ručni upravljač. Podaci koji govore računaru kako izgleda virtualni svijet, pohranjeni su u bazi podataka u memoriji. Ovi podaci sadrže informacije o obliku, boji i položaju svih predmeta virtualnog svijeta. Računar pretražuje bazu podataka i iscrtava virtualni svijet.
U cjelokupnoj priči o virtualnoj stvarnosti najveći posao je na samom računaru. On je taj koji odlučuje šta će se sljedeće dogoditi u ovoj vještačkoj realnosti.
Virtualna stvarnost ima mnoge primjene i imaće ih sve više razvojem tehnologije i padom cijene. Najveću primjenu nalazi u vježbi i obuci, tako da je moguće oponašati gotovo svaku situaciju iz stvarnog svijeta.
