Osim što obrok zavisi od vrste namirnice i načina na koji je pripremljen, zavisi i od vrste posuđa u kojem je pripremljeno.
Kako odabrati posuđe?
Ukoliko ste u potrazi za odgovarajućim posuđem, evo popisa materijala od kojih je ono pravljeno, sa svim prednostima i nedostacima.
Staklo
Staklo je načinjeno od prirodnih materija, pa ga stručnjaci smatraju jednim od najzdravijih izbora za kuhanje, jer u dodiru s hranom nema štetnih hemijskih reakcija. Osim toga, vatrostalno je posuđe lako za održavanje, a i dobro podnosi visoke temperature. Jedino pažnju morate obratiti na izbjegavanje naglih promjena između toplog i hladnog, jer to može izazvati lomljenje stakla.
Emajl
Emajlirano posuđe izrađuje se od metala, najčešće željeza ili čelika, a izvana i iznutra premazano je emajlom. Riječ je ustvari o staklu koje se taljenjem ‘lijepi’ na metal, a emajlirani premaz štiti hranu od kontakta s metalom.
Emjalirano posuđe mora biti kvalitetno, jer ono slabije kvalitete ima veoma tanak sloj emajla koji brzo popuca, pa metal može reagovati s hranom. Emajl je poprilično osjetljiv na oštećenja i nagle promjene temperature.
Keramika
U ovoj su kategoriji zapravo dvije vrste posuđa – prava keramika i metalno posuđe s tankim površinskim keramičkim premazom.
Posuđe koje je u potpunosti izrađeno od prirodne keramike, odnosno gline, smatra se idealnim za zdravo kuhanje i posluživanje hrane. Problem je samo što je ovo posuđe osjetljivo i krhko, pa se s njim mora pažljivo rukovati.
Posuđe s neprijanjajućim keramičkim premazom je posuđe nove generacije, nastale kao odgovor na toksični teflon. Međutim, pobornici zdravog kuhanja ističu da je neškodljivost keramičkog premaza upitna, jer se on proizvodi nanotehnologijom. Sastoji se od vrlo sitnih nanočestica koje brzo ulaze u organizam, a nije sasvim razjašnjeno kako djeluju na zdravlje i okoliš.
Nehrđajući čelik (inox)
Posuđe od inoxa je zapravo posuđe koje se uglavnom sastoji od čelika, s manjom količine kroma i nikla, zbog čega je otporno na hrđu. Dobro podnosi visoke temperature bez štetnih reakcija, pa je na listi ‘zdravog’ posuđa.
Oprezno se mora biti prilikom pranja, jer abrazivna sredstva i snažno ribanje mogu izazvati otpuštanje nikla i kroma. Zato je inox najbolje čistiti četkom za posuđe.
Osobe alergične na nikl moraju biti oprezne pri kupovini – birati posuđe koje ga ne sadrži.
Gus (lijevano željezo)
Gus je najpogodniji za pečenje, a prilikom upotrebe moraju se dobro pratiti upute o korištenju ulja. Najčešće te upute dolaze uz posudu pri kupovini, jer se pravilnim korištenjem posuda štiti od hrđe, a hrana se ne lijepi. Osim toga, u jednom pravilno nauljenoj posudi, kasnije pri svakom korištenju treba vrlo malo ulja.
Iako se smatra da količina željeza koja se iz gusa otpušta najčešće nije dovoljna da izazove preopterećenje, ljudima koji imaju višak željeza u organizmu preporučuje se oprez pri upotrebi gusanih posuda, jer tečna i kisela hrana reaguju sa željezom u posudi.
Bakar
Bakreno se posuđe koristi od davnina, no u tim starinskim komadima otpušta se metal u hranu. Danas se unutrašnjost bakrene posude premazuje slojem nehrđajućeg čelikašto spriječava reakciju metala i hrane.
Bakar je odličan provodnik toplote i omogućuje brzu i kontrolisanu pripremu jela, zbog čega je bakreno posuđe omiljena ‘igračka’ profesionalnih kuhara. Nažalost, veoma je skupo, i običnim domaćinstvima uglavnom rijetko dostupno.
Aluminij
Ova je vrsta posuđa lagana i praktična, no dokazano je da otpušta aluminij u hranu i stvara štetne reakcije. Zato se zapravo ne preporučuje za kuhanje, baš kao što se ne preporučuje korištenje aluminijske folije.
Postoji i naprednija, sigurnija verzija – posuđe od anodiziranog aluminija (alugusa). No, s njim se mora pažljivo rukovati, jer do kontakta aluminija s hranom dolazi ukoliko je posuda zagrebana.
Plastika
Plastika u hranu ispušta štetne tvari poput ftalata i toksina DEAH, pa stručnjaci preporučuju izbjegavanje plastičnog posuđa, pribora za jelo, folije i vrećice. Plastično se posuđe posebno ne bi trebalo koristiti u mikrovalnoj pećnici, jer štetni spojevi prelaze na namirnice.
Teflon
Sve je više istraživanja koja ukazuju da teflon može ugroziti zdravlje, posebno ako je površina zagrebana i oštećena. Na visokoj temperaturi teflon se razgrađuje i ispušta toksične spojeve među kojima je perfluoroktanska kiselina (PFOA) koja se smatra kancerogenom.
No, teflon je i dalje u velikoj mjeri prisutan kao neprianjajuća površina na posuđu i kuhinjskim uređajima poput pekača.
Silikon
Sintetička guma od koje se proizvode kalupi za pečenje, lopatice za kuhanje i slično, otporna je na toplinu do 220C. Silikon je praktičan za pripremu jela zbog neprianjajuće površine i fleksibilnosti. Dosadašnja istraživanja pokazala su da ne uzrokuje štetne hemijske reakcije s hranom.