Svako od nas barem se jednom susreo s masom prljavog posuđa, pogotovo nakon neke zabave. Nagomilani tanjuri, zdjele i drugi pribor za hranu često zna biti povod za svađu između supružnika ili cimera. Kada bi barem postojao način da se posuđe nikada ni ne zaprlja.
Vjerovali ili ne, znanost radi i na tome. Posljednji pokazatelj da su istraživači na dobrom putu je set tanjura i zdjele premazan s posebnim „samočišćećim” slojem koji ih čini neprobojnim za prljavštinu i tekućine. Šveđanke Hanna Billqvist i Anna Glansén, dizajnerice ovog intrigantnog koncepta, razvile su prototipe u suradnji s tvrtkom Innventia, koja se bavi istraživanjem prirodnih materijala, i Kraljevskom akademijom za tehnologiju – KHT.
Inovativni pribor za jelo sastoji se od posebnog dodatka, poznatog kao nanoceluloza, koji nije samo lagan i savitljiv, već i dovoljno jak da podnese slučajno ispadanje tanjura iz ruku. Štoviše, jačina ovog čudesnog materijala slična je onoj od kevlara, umjetnog vlakna koji se koristi u izradi neprobojnih prsluka i ostalih materijala otpornih na udare. Oblikovanje ovog materijala u upotrebljiv pribor za jelo uključuje proizvodnju fleksibilne ploče koja se uporabom toplinskog pritiska može oblikovati u željni kalup.
Svojstva samočišćenja dodana su kroz korištenje jakog hidrofobnog premaza kojeg Glansén opisuje kao potpuno prirodan i napravljen tako da oponaša sposobnost odbijanja vode kakvu ima list lotusa. Površina se smatra hidrofobnom kada odbija tekućine pod visokim „kutom dodira” (175 °C). Što je viši kut dodira, to bolje voda klizi s površine. Takva se površina, primjerice, može pronaći na krilima leptira. Iako Glansén nije željela ići u detalje kako vodootporni premaz funkcionira, Billqvist je otkrila neke detalje dizajnerskom blogu Dezeen.
„KTH koriste proces zvan ‘ubrzano širenje superkritičnih otopina’, odnosno RESS, kako bi napravili površinu hidrofobnom”, rekla je Billqvist. „Vosak se otapa u ugljični dioksid na visokoj temperaturi i tlaku i zatim se nanosi sprejem na površinu.”
No, upotreba hidrofobne tehnologije blizu jestivih dobara uvijek je predstavljala problem. Tako su primjerice postavljana pitanja javne sigurnosti kod korištenja Teflona, neprilanjajućeg premaza kojeg je odobrila FDA (Food and Drug Administration) za uporabu kod kuhanja hrane kada su otkriveni dokazi da perfluorooktanska kiselina, glavni kemijski agens u procesuiranju teflona, može biti povezana s povećanim rizikom dobivanja raka i urođenih defekata u istraživanjima na životinjama. Na službenim stranicama proizvođača teflona je objavljeno kako je premaz stabilan i netoksičan na temperaturama do 260 °C. Istraživanje javne sigurnosti napravljene 2006. godine od strane Agencije za zaštitu okoliša pokazalo je da je teško da je perfluorooktanska kiselina ili PFOA opasna za ljude, no određeni dio kiseline ispušta se u atmosferu kao nusprodukt proizvodnje teflona.
„Veza između pribora za jelo od teflona i raka je sasvim druga priča”, kaže Robert Wolke, profesor kemije na Sveučilištu u Pittsburghu. „U konačnom proizvodu od teflona, tj. priboru, ne postoji ta kiselina, tako da ne postoji ni rizik od raka kod onih ljudi koji koriste pribor od teflona.”
Također postoje ohrabrujući pokazatelji da će kasnije u ovoj godini biti predstavljeno i drugo, prehrambeno sigurno, hidrofobno posuđe. 2012. godine tim istraživača na MITu izumio je LiquiGlide – netoksičan, hidrofoban premaz koji bi omogućio potpuno pražnjenje boca od raznih umaka (npr. kečap). Nedavno izvješće pokazalo je da razvijači ove tehnologije rade razne testove kako bi osigurali da u potpunosti zadovoljavaju standarde sigurnosti i zdravlja koje zahtjeva FDA kod upotrebe s hranom.
Glansén kaže da su samočišćeći tanjur i zdjela ne samo sigurni, nego i da funkcioniraju točno onako kako se reklamira, s vodom i s hranom pečenom na ulju. Kako biste ih očistili, samo ih okrenite sa strane ili naopako iznad sudopera. „Postoje proizvodi na tržištu s hidrofobnim premazima, ali ih se ne može koristiti u dodiru s hranom, i izrađeni su od drugih kemikalija”, kaže Glansén. „Ova nova tehnika bazira se na prirodnim materijalima.”
Makar je projekt još u začecima, radi se na njemu kao na dugoročnom projektu kako bi osigurali dugotrajnost posuđa.
Izvor: SmithsoniaMag
Pogledajte i vijesti Kako odabrati posuđe